"Dobar ubija lošega, a publika plješće." Klasična formula, smatrana savršenim "sretnim krajem", ali ... tu nešto nije u redu, zar ne?

Kad bi to nasilje ostalo samo na ekranu, na području fikcije... možda ne bi bilo posljedica. Ali to nije tako.

Okrutna stvarnost nam pokazuje da se posvuda primjenjuje stari zakon "oko za oko, zub za zub" ... i tako nastaju : podjele, gorčina, mržnja, nasilje, uvrede, poniženja, itd. Zaključak: Takav kraj nije sretan, niti je to kraj, nego tek početak beskrajnoga niza tužnih poglavlja, čiji su protagonisti ljudi od krvi i mesa.

U današnjoj beznadnoj situaciji kulture podjela i konfrontacija, možemo se prepustiti i pridružiti ratu... naprosto se žaliti... ili učiniti nešto pozitivno da bismo se oduprijeli tolikim promicateljima mržnje u današnjem svijetu.

Moj je izbor jasan: Akcija! Želim promicati mir u društvu, obznanjujući učinkovitost opraštanja. Zato što ne znam za neki drugi lijek koji bi imao takvu snagu da okonča bilo kakav rat.

Tražiti oprost i oprostiti, djeluje. U 100% sukoba.

NAJVEĆI DAR to jasno pokazuje, ne teorijama, nego stvarnim događajima pomirenja, u kojima je mir na kraju trijumfirao nad ratom. I u svim slučajevima u kojima se to činilo nemogućim.

Stoga, nisam zadovoljan ako se NAJVEĆI DAR ljudima “samo sviđa”. Težim nečemu znatno vrjednijem: da se iscijele duboke rane u srcima gledatelja. Želim da svatko dobije snagu da traži oprost i da oprosti. To je onda, uistinu, sretan kraj.

KRAJ